Lazar Drljača, poznati bosanskohercegovački akademski slikar i posljednji Bogumil, kako je sam sebe nazvao, je rođen davne 1882. godine kod Bosanske Krupe, a umro 13. jula 1970. godine u Konjicu u 88. godini života. Rođen je u seoskoj, siromašnoj porodici. U želji da se školuje, njegovi roditelji su ga poslali u Sarajevo, gdje dolazi 1896. godine i završava bravarski zanat. Godine 1906. završava Srednju Tehničku školu, a iste godine polaže prijemni ispit na Bečkoj akademiji.
Lazar Drljača, posljednji Bogumil
1906. godine uspješno je položio i prijemni ispit na Bečkoj likovnoj akademiji. Pet godina kasnije, na poziv Kristijana Gripenkerla sudjeluje na Međunarodnoj likovnoj izložbi u Rimu, a nakon Rima, mladi Lazar odlazi u svjetla Pariza.
Biografi navode da je s dvokolicom, koju je sam napravio, došao 1931. u Konjic i naselio se na Borcima, u pastirskoj bajti, daleko od ljudi i svijeta. Slike je rijetko izlagao i prodavao – tek „da, ponekad, od nečega ima živjeti“, tako da su ih od 1930. do 1962. vidjeli samo Mostarci, Cetinjani, Sarajlije, Kotorani i Hercegnovljani.
Kada je došao u Konjic odlučio je da tu živi, a do tada je intenzivno putovao dok su njegova umjetnička djela izazivala veliku pažnju i divljenje. Volio je da slika i prenosi svoje emocije na platno, a njegova brojna djela o tome i svjedoče. Čak je jednom prilikom izjavio da slika zato što voli, a izlaže samo da preživi. Bio je veliki ljubitelj prirode i za potrebe izrade slika boje je izrađivao od prirodnih materijala koje je nalazio po planini Prenj.
U Drugom svjetskom ratu prolazeće vojske su mu rasturile i uništile brojne slike, što je predstavljalo veliki žal za ovog značajnog umjetnika. Nestala su djela koje je slikao u vrijeme najplodnijeg slikarskog perioda. Ostala su mu dva veća platna na štafelaju, sa kojih je sastrugao boju i materijal i iskoristio da sebi napravi odijelo. Nakon toga vlasti Općine Konjic su mu dale Šantića vilu da živi u njoj, gdje je i živio do kraja svog života.
Neka od njegovih najpoznatijih djela su: „Portret od Berte“, „Kopernik“, „Capinera“, „Iz bosanske mahale“, „Tri konjanika“, „Na putu iz Firence za Viterbo“, „Koloristički klošar“, „Portret starca“ i druga.
Još davne 1932. godine za Lazar Drljača je za sebe rekao: ” Ja sam vidite, nakon Rima i Pariza u kojima sam radio i izlagao postao pravi, tvrdi bosanski seljak. Ja sam vam u stvari Bogumil.” Njegova jedina i najveća želja je bila da bude sahranjen kao Bogumil. Sahranjen je pored Šantića Vile, u kojoj je dugo godina boravio. Stećak na njegovom grobu otkriven je u avgustu 2010. godine. Na stećku piše: „Neka se zna da otkad na mene postaviše stećak ni putnici po zemlji ni zvijezde po nebu ne mogu da zalutaju mrtav živima postah putokaz“.
Sa ciljem očuvanja sjećanja na dva velikana, Lazara Drljaču i Zulfikara Zuku Džumhura, u Konjicu već duži niz godina u sklopu Udruženja za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa djeluje likovna škola „Zuko i Lazo“.
Danas u kutku Zavičajnog muzeja posvećenom Lazaru Drljači možete vidjeti i dvije orginalne slike Lazara Drljače ”Kopernik” i ”Portret starca”.
